Scena 1.

Prošao sam puno, no unatoč tome svijet još uvijek ima pokoje iznenađenje za mene, Jacques se nasmiješio obuvajući čizme.

Kako je išla ona dječja pjesmica? Rats, loups, tigres et corbeaux. Regardez mais ne touchez pas. Si vous les trouvez, courez, courez, courez et ne regardez pas en arrière. Od štakora sam svakako pobjegao. Jacques je prasnuo u smijeh i otvorio prozor svoje kolibe. Vani su se čuli zvonki glasovi pastirica koje su pjesmom dozivale svoje stado.

Past će noć i ja ću tebi doć', pjevušio je Jacques sebi u bradu pospremajući mač u tok. I nadam se da te neću pronaći.

Scena 2.

Djetešce se promeškoljilo u snu. Majka je skrenula pogled s prozora, ustala iz stolca i prišla kolijevki. Brat i sestra, zlatne kose poput majčine, spokojno su spavali. Provela je nekoliko trenutaka upijajući ih svojim očima. Tiho je uzdahnula, okrenula se prema vratima, zaklopila oči te ih polako otvorila. Samo je smrt virila iz njih.

Scena 3.

Obitelj je bitna, pomislila je. Možda i najbitnija stvar u ovom prokletom svijetu. Otvorila je knjigu, okrenula par stranica i zastala na jednoj. Kažiprstom je prolazila preko redaka mrmljajući magične riječ sebi u bradu. Ponovno je pročitala istu stranicu, i ponovno, i ponovno, i ponovno, i ponovno. Sa svakim novim čitanjem osjetila je čaroliju kako se skuplja oko nje, u njoj i kako čeka njezinu zadnju riječ da ju završi i prizove u stvarnost.

I kunem se prokletim Maglama i krvlju svojte - prokleta bila ako dopustim da se išta dogodi mojoj obitelji!

* * *

p.s. Vrag je u detaljima ;)