"Ohoo, Šefe, što je, izgleda da smo umrli? Šta reče, berče, niste? Kako niste, pa eto vas u Mrtvačnici! Skupa s preostalim upisanima u Mrtvoknjigu! Što? Gdje smo? Pa u Kavezu, Gospe blažena! Previše pitanja za nekoga tko je Bezkavezan!"

Plutajuća brbljajuća lubanja ispred vas ne daje nikakve smislene odgovore. Izgleda da ste umrli. Ne sjećate se točno kako, zašto, zbog čega i u kojim uvjetima, ali ono što je sigurno jest da se niste očekivali naći u polutamnoj prostoriji, ležeći na metalnom ležaju za obdukciju gdje vam se nosnice pune mirisom kombincije formaldehida, balzama i mrtvila. 

Je li zbog trenutne glavobolje koja vas prožima ili čistog šoka od nevjerice da ste stvarno umrli, zapravo se malo toga o sebi možete i sjetiti. U biti - gotovo se ničega ne sjećate. Možda imena, možda ponekog detalja, ali izgleda da ste - osim sudeći po plutajućoj lubanji ispred vas očite činjenice da te mrtvi - ujedno i amnezijak.

No to nije sve.

Oko vas se nalazi nekolicina naizgled probuđenih osoba sa sličnom situacijom kao i vi. Obučeni ste u prnje, smrdite, i oprema za koje se donekle sjećate da ste je imali je najednom nestala. Što vam se, Asmodeusove mu brade, dogodilo?!