"SNAFU kao i obično, chombatta" - fraza koju svaki sitni krimos, čistač, nomad, netrunner i solo koji operira u električnom podzemlju Night Citya čuo i izrekao već stotine puta. Stoicizam gubitnika koji gledaju u trulo podvozje društva, koji preživljavaju radeći sitne poslove za krupne ribe i koji samo čekaju kada će ih Murphy, svetac komplikacija, posjetiti i nategnuti ih na suho, bez poljupca za laku noć.

Murphy vas noćas voli prekovremeno.

Činjenica da je vaš anonimni klijent, Mister Morgen nije anagžirao već tri tjedna je bio prvi znak. Drugi je bila blokada svih vaših bankovnih računa, bez ikakve najave i opravdanja. Treći je stigao u liku divovskog kiborga, kojega je spopao psihotični napadaj usred kioska sa ramenom gdje ste stali na usputno klopanje. Četvrti i finalni zdravo-kako-ste je bila eksplozija koja je pretvorila jeftini motel u kojem ste odsjeli u užarenu hrpu šljake, zajedno sa vašom preprokletoskupom opremom.

Previše slučajnosti za jednu večer.

Tek što ste potrpali ono što je ostalo od vaših stvari u unajmljeni Zatoichi XLRS-3000 koncept (hidro/elektro hibrid) i okrenuli ključ u bravi, faks ugrađen u komandnu ploču je izbljuvao ukupno 1024 neplaćenih parkirnih kazni, zajedno sa vašom tjeralicom. Vrijeme je da se nagazi na gas i potraži utočište kod nomada ...