Stjegonoše, rezignirano vas moram informirati da još nikad prije u svom životu nisam za vrijeme davanja audijencije podanicima poželjela da se jedna od helebarda koju drže moji gardisti oklizne i prereže mi glavu. Uzrok ovog uznemirenog stanja mog uma nisu ozbiljni problemi koji more našu provinciju već jedna vrlo specifična nevolja koja mi je jutros prezentirana sa smrtnom ozbiljnošću. Vidite Joža Kunić, meštar rakijar iz Šlivnog Dola kune se da su njegovu ograničenu zalihu rozogrozde šljivovice ukrali nevidljivi trolovi i sada traži moju intervenciju. Obično bi njegova nedaća bila na dnu moje liste prioriteta da nije do nesretne okolnosti u kojoj je spomenuta brlja najdraže piće Branislava Tarpimirovića, exemplara Velezorye koji je najavio svoj posjet Dvohridu slijedeći tjedan i koji će očekivati koju bačvu na dar. S obzirom da je povratak te rakije od ovog trenutka primarni imperativ mog, a time i vašeg djelovanja, vi koji ste jutros stigli izmoreni i blatni nakon uspješnog višetjednog lova na psoljudske akinđije, podvig na kojem vam srčano čestitam, ima da isti tren otputujete u Šlivni Dol i pronađete izgubljenu exemplarovu prknostisku i donesete mi glave nesretnih izroda koji su je u žarkom vatrometu svog nepromišljenog moronizma odlučili ukrasti! Da utisnem ozbiljnost ovog zadatka unatoč vidno kolosalnom traćenju mojih resursa i vašeg vremena podsjetit ću vas kako glave akinđija nisam tražila kada sam vam dala mandat za njihov odstrel.

Kneginja Katarina Margeta Vodianova od Dvohrida