Moj prvi TTRPG – Danijel
Moje prvo igranje nekog tabletop RPGa bilo je davne 1989. Naravno, sjećam se toga kao da je bilo jučer pa dopustite da vam ispričam kako je to točno išlo!
Frendu iz škole (iz druge smjene) mama je radila u Njemačkoj, odakle je on jednog ljeta donio te nekakve D&D knjižice, na njemačkom, koji je znao samo on. Meni je nekoliko tih crnobijelih užasnih ilustracija bilo toliko impresivno da sam krenuo s nagovaranjem dok nismo i zaigrali. Na prvom sessionu smo se i potukli, pa sam se vratio doma s modricama po vratu. To je bila moja jedina tuča u životu. S dotičnim nisam razgovarao do idućeg razreda… kad smo opet zaigrali. Ovajput s knjigama na engleskom, i bez nasilja izvan igre.
Ima li naš prvi TTRPG utjecaja na to koje ćemo igre kasnije igrati? Moj prvi TTRPG je bio D&D, a danas najradije igram neku Storyteller inačicu.
Dugo sam prihvaćao samo D&D kao jedini mogući RPG, i s gnušanjem odbijao ikakav gejm koji nije fantasy, a posebno gejmove koji se događaju „danas“ (World of Darkness) Prvi susret sa Storytellerom je bio na SFerakonu, kad su me vrbovali za nekakav Mage (mislio sam da je fantasy). Meni nije bilo jasno tko bi uopće htio igrati nešto tako glupo, no bilo je prekasno za odustati, jer već sam se predbilježio a nisam htio pobjeći s kona. Zato sam se skrivao po hodnicima FER-a dok nisu odustali od potrage i zaigrali bez mene. U međuvremenu se dogodio switch, Mage mi je među top igrama (koje ne igram), a Storyteller i njegove inačice najdraži omjer cruncha i „ne da mi se investirati vrijeme u čitanje pravila“. Plus, volim kad se kotrlja gomila desetki po stolu.
