Eye of the Beholder: The Art of Dungeons & Dragons

Eye of the Beholder je dokumentarni film koji promatra ilustracije koje su nadopunjavale i obogatile svjetove Dungeons & Dragons RPGa. Na prvi pogled mi je ostavio dojam jednostavnog, laganog filma, koji igra na lagane priče i nostalgiju. Kao i u većini kvalitetnih radova, režiseri Kelley Slagle i Brian Stillman čine kompleksnost svoje ideje nevidljivom, i provlače nas kroz više slojeva priče o umjetnosti.

Nekoliko različitih grupa ljudi nam priča priče o umjetnosti koju gledamo. Glavni su akteri, očekivano, sami umjetnici koji su radili ili rade na ilustracijama za D&D. Razgovara se sa presjekom ilustratora kao što je David "Diesel" S. LaForcea koji pričaju o najranijim danima ilustriranja D&Da. Prelazimo na veliku četvorku - Elmorea, Easleya, Parkinsona i Caldwella, i njihov neupitan utjecaja na D&D, ali i na cijeli žanr. Nemoguće je ne spomenuti neizostavne Broma i Diterlizzija koji su prvi sami radili cijele settinge. A priče zaokružuje moderna generacija ilustratora keo što je Burdett.

Jedina iznimka je preminuli Keith Parkinson, u čije ime govori njegov sin Nick. Njegovo prisustvo mi se jako svidjelo kao tehničko rješenje uključivanje Parkinsonovog glasa. Priče ilustratora okružuju razgovori sa manjim brojem ljudi iz drugih životnih grupa.

Tako slušamo priče iz vrlo različitih perspektiva. Naravno da se tu nalaze umjetnički direktori sa kojima su radili. Nailazimo komentare spisateljice Margaret Weiss i njezine interakcije sa umjetnicima koji su ilustrirali njezine likove. Slušamo i komentare kolekcionara i povjesničara umjetnosti koji prekrasno postavljaju povijesni trenutak koji dovodi do moderne ilustracije fantastike; komentare koji doslovno mogu i zaslužuju vlastiti film. Konačno, priču zaokružuju razmišljanja fanova D&Da koji potvrđuju postavljene teze o važnosti lustracija na doživlja igre, ali i komentiraju i širi moderno-politički diskurs reprezentacije manjina u popularnoj kulturi.

Devedest minuta filma, koji bi se lako dao razlomiti u tri različita dokumentarca, mi je proletielo. Prekrasne anegdote, zanimljive priče, povijest umjetnosti žanra, utjecaj na ljude; a sve naglašeno i podupirano presjekom ilustracija koje će nas vratiti u ona davna vremena kada smo otkrivali ovaj hobi i njegove prekrasne svjetove.

Kao i umjetnost koju promatra, sam film je prekrasno slojevit. Lagan i vrlo gledljiv, ali isto tako dubok i vrlo inteligentan. Preporučio bih ga ne samo fanovima D&Da, već i široj publici koju zanima umjetnost ovog žanra.

Mene je ostavio sa onim laganim osmijehom tople nostalgije. Prije nego što sam shvatio što se događa sam sjedio i listao The Art of the Dragonlance Saga. A uspomene su same navirale...