četiri para svjetala jure kroz kozmički crnu antarktičku noć - svjetla motornih saonica. Nad njima sjede zgurene prilike, odjevene u tešku polarnu odjeću, bježeći pred snježnom olujom koja ih već počinje zaspati sipkim pahuljama. Jedna od njih drži walkie-talkie uz kapuljaču, pomno slušajući radio prijenose iz obližnje polarne baze. čak i preko zavijanja vjetra i režanja motora saonica, čuje se njihov sadržaj - štektanje strojnica, krikovi i pucketanje plamena. Sav taj kaos u eteru ima jednu poveznicu, jedan pojam, jednu riječ koja se ponavlja u svim, sve malobrojnijim prijenosima.

Stvar.

Grupa ljudi na saonicama doda gas, još više ubrzavajući prema svom krajnjem cilju - polarnoj stanici na krajnjem jugu svijeta.