Jednom davno, iza sedam brda i sedam gora, bilo jedno kraljevstvo. Ondje su živjeli pravedan kralj i dobrostiva kraljica, ali djece nisu imali. Silno su htjeli dijete te su se svaki dan molili bogovima i pridonosili im žrtvu kako bi im se smilovali i podarili im nasljednika ili nasljednicu. Već su bili spremni odustati kadli im se Boginja Plodnosti smilovala i rodila se princeza Erida. Glas o Eridino ljepoti, koja se jedino mogla mjeriti s njenom dobrotom, širio se kroz nekoliko kraljevstva, a ona samo što nije napunila 16 godina - dob idealnu za udaju.

Međutim, nije sve tako bajno. Na Eridin prvi rođendan, zla vještica Serpens bacila je na nju mračne čini: u noći kada bude pun Mjesec, noć prije nego li će Erida napuniti 16 godina, Mjesec će obliti boja crvena poput krvi, a Erida će umrijeti. Jednom izrečene, riječi magije uklesane su u kamen i ne mogu se poništiti.
Kralj i kraljica su očajavali, ali riječi utjehe pružila im je dobra vila Aquila, Eridina krsna kuma. Možda nije mogla poništiti Serpensine čini, ali mogla je spriječiti da princeza napuni 16 godina. Dan prije nego li je Erida napunila 16 godina, kroz cijelo kraljevstvo niknulo je gusto polje makova. Od tada, svi kraljevi konji i svi kraljevi ljudi čvrsto spavaju opioidima-induciranim snom, a vrijeme je stalo. Od vječnog sna i sudbe klete, princezu može spasiti jedino prava ljubav.

Ima li nade da će princeza doživjeti sretan kraj ili će spavati zauvijek?