O drowsy, drowsy as I was!
Dead sleep upon me fell;
The Queen of Fairies she was there,
And took me to hersell.
‘The Elfins is a pretty place,
In which I love to dwell,
But yet at every seven years’ end
The last here goes to hell;

Tam Lin - Anonymous

Život na ulici je za većinu ljudi najniže što se mogu srozati na društvenoj ljestvici, ali oni koji su prošli ono što ste vi prošli, znaju da postoji još nešto još gore nego biti beskućnik - biti igračka i ljubimac.

Oni žive u prostorima između svjetova, s onu stranu Živice. Narod ih zove Ljubaznom Gospodom, jer ako ih drugačije zovete, možete na sebe navući njihov gnjev. Ili još gore, njihovu naklonost. Gospoda su apsolutni vladari svojih carstava, gdje je sama stvarnost mekana glina koju mogu oblikovati po svom hiru i nahođenju. A što su carstva bez podanika?

Vaš nestanak je prošao nezapaženo. Na vaše mjesto su Gospoda postavila imitaciju napravljenu od materijala koji im je pao pod ruke - od snijega, grančica, lišća, raznog smeća - da živi vaš život, dok ste vi robovali na njihovim dvorima kao glasnici, radnici, ili kuroziteti iz svijeta ljudi. Kako bi ste se bolje uklopili u njihovu osobnu estetiku, promijenili su vas, miješajući vas sa zvijerima, elementima i bajkovitim arhetipovima, dok ste se vi grčevito držali najmanjeg traga ljudskosti - imena vaših obitelji, sjećanjima, raznim drangulijama.

Nakon nebrojenog broja dana, iskoristili ste nepažnju vaših gospodara, i pobjegli kroz rupe u Živici, natrag u svijet ljudi. Ili ste Gospodi jednostavno dosadili, pa ste pušteni da pobjegnete, kao neželjeno pseto ili mače. S onu strane Živice se nalazio poznati Cork, Irska, grad u kojem ste proveli mladost, a neki i zrelost. Ali, grad je ostao isti a vi ste se promijenili. Trajno obilježeni darovima Gospode, potucate se po gradskim ulicama, još pokušavajući procesuirati što su vam zapravo učinili.

Budite se u prihvatilišu Sv. Patricka, na rubnom dijelu Corka, kao i svaki dan zadnjih pola godine. Tarete san iz očiju, te se polako dižete iz neudobnih kreveta. Pogled vam pada na ugao jastuka, i komadić papira koji viri ispod njega. Drhtavim rukama otvarate kovertu kremaste boje, i sa nevjericom vadite pozlaćenu pozivnicu....