Za mnoge, 1924. je teška godina. Glad, siromaštvo, uništenje preostalo od velikog rata, te sve ostalo što čini svakodnevicu jedva podnošljivom. No za vas je bila čudesna. Vi ste krema britanskog društva - obrazovani, imućni, krećete se u najfinijim krugovima. Ono što vas je ujedinilo je zajedničko divljenje jednom od najvećih britanskih umjetnika, Lordu Byronu. Ove godine, točno stoljeće nakon njegove smrti, odlučili ste posjetiti sve ključne lokacije koje je dotaknuo život ovog vrhunskog umjetnika. Proputovali ste Englesku, Švicarsku, Portugal, te sve mediteranske krajeve koje je dotaknuo svojom umjetnošću, svojom ludošću i skandalima. Živjeli ste život punim plućima, i udisali isti zrak koji je Lord Byron udisao prije više od stoljeća.

Melankolija vas već počinje ispunjavati kako se približavate Kefaloniji, Odisejevoj Itaci, posljednjoj velikoj stanici Byronovog života. Mjestu gdje je navodno pokopano njegovo srce. Prekrasan otok u Jonskom moru, njegov dom mjesecima, mjesto koje ga je izluđivalo snovima, te inspiriralo napisati posljednje stihove koje je ikad objavio ovaj genijalan um. No, kako rani jesenji vjetar otpuhuje magle i otkriva oblike brdovite Kafelonije, duboko u utrobi osjećate da je nešto pogrešno. Pogled u tminu namreškanog mora, tamnijeg od najcrnje tinte, donosi stezanje oko srca. Znate da vaše putovanje ovdje završava, ali teško se othrvati osjećaju da je to zato jer otok nikad nećete napustiti.