U zrcalu, nejasno

“Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan.”

— Prva poslanica Korinćanima 13,12

Gotovo pedeset godina nakon gubitka finskih pokrajina u ratu protiv Rusije, Švedska se hvata u koštac sa svojim slabostima i čini sve napore da se modernizira i okrene budućnosti. Grade se tvornice i željezničke pruge, unapređuju se načini obrade zemlje, država se bori protiv korupcije i spore birokracije. Također, budućnost znači i obavezno zaboravljanje starih, primitivnih, poganih navika i okretanje prema znanosti i pravim kršćanskim vrijednostima. Bez sumnje, vrijeme je velikih promjena.

U malom mjestu Väderstad priprema se proslava svršetka ljeta 1863. godine. Glavni specijalitet su rakovi iz jezera Tåkern, seljani se raduju tradicionalnoj “igri lampiona”, a vlasnik najvećeg imanja u selu, Torsten Vallsberg, posebnim gostima ponovno će pripremiti uživanje u svojoj laterni magici s novim slikama koje je nabavio od najpoznatijih talijanskih majstora.

No, proslava samo gura pod tepih probleme s kojima se Väderstad suočava u zadnje vrijeme. Neobične smrti i nestanci mještana postaju sve češći, a mnogi pričaju o vješticama ili šumskim duhovima koji su začarali selo. Nitko ne zna što se stvarno dešava. Pastor Lindblom tvrdi da je jedini izlaz vjera u Boga. Ali nasljednica imanja, Malin Vallsberg, uvjerena je da postoji samo jedno rješenje — istina.