The Darkness Over Nijmauwrgen Part 1

Teška kiša, koja već danima udara po oknima, krovovima i ulicama Slobodnog grada Nijmauwregena je napokon prestala, makar za sat-dva. Mutan mjesec boležljivog izgleda se pomolio kroz guste, crne oblake kako bi prolio svoju tamnožućkastu svjetlost po bazaltnim krovovima i zidovima obljepljenim kolomazom, dajući kućama glatki, crni sjaj.

Tek bi pokoji noćobdija ili zaostali pijanac mogao vidjeti oznojenog i zapuhanog čovječuljka sa usukanim brkovima kao vrluda labirintskim uličicama, osvrćući se kao da ga gone svi vrazi hladnih i toplih paklova.

Njegova krivudava, plaha putanja završava pred vratima svratišta Crne Kečige, gotovo na ulasku na luku. Naglo ulazi, svejedno pazeći da ga nitko nije vidio, te neobično mačjim korakom, posve neprimjerenim njegovom stasu, korača po stepenicama, ulazeći u malenu sobicu na katu. Sjeda za stol, te drhtavom rukom piše na komadu pergamenta:

Kult je otkrio moj identitet, nemam mnogo vremena. Pošaljite dobrovoljce u Crnu Kečigu, plaćam bogato za razrješavanje situacije. Opstanak Nijmauwregena cijelog čovječanstva je na kocki.

Potpis:

Alcantor od Zysifusa

Sa dubokim uzdahom Alcantor poseže u kavez sa crnim gavranom, veže mu pergament o nožicu i pošalje ga kroz prozor u crnu, bezdanu noć