Sestre Kuljanke

Tri jezika za okusit tamu. Tri ruke za isplest uroke. Tri sestre jedne utrobe.

Majka sestara Kuljanki umrla je prije poroda. Njezina utvara nije čekala tri dana, već se odmah oformila i izlazila iz svog tijela, dok su joj iz utrobe vadili žive kćeri.

Prve suze su plakale za njom, druge za sobom, treće nikada.

Svijet ne pamti kosu boje sunca, kosu kakva raste na glavama Magande, Logomorine i Herucine. Trinaest im je godina, a već ih se proziva vješticama kakve svijet nije vidio od svog zlatnog, sunčanog, doba.

Priča se da nema demona koji ih se ne boji. Priča se da ih i najizgubljenije utvare slušaju. Priča se da njihovi uroci zazivaju dane prije apokalipse.

Netko je oteo Magandu. Njihove majke ju žele nazad – živu i neozlijeđenu. Njihove majke žele i otmičare – u bilo kojem stanju, jer patnja ne poznaje granice svjetova. Njihove majke su pozvale vas, a poziv sestara Sumračnica se ne odbija.

---

Vi ste družba koju zovu Trnovito more. U podzemlju vas poznaju po tome što se držite svoje riječi i po tome što rješavate probleme.