Pridruživanje (ne)mrtvima

Jesen je 1991. godine gospodnje u vjetrovitom gradu Chicagu. Dan prije prisjećanja na mrtve je dan za sve mlade i razuzdane da umjesto smrti slave život. Grad nije nešto pretjerano ukrašen, ali lokalni barovi vrve životom dok se u pokojem kazalištu izvodi Weberov Fantom u operi. Predgrađa su vjerojatno puna maskirane djece koja veselo skakuću od kuće do kuće u potrazi za slatkišima.

Vas četvero prijatelja i prijateljica je završilo sa svojim radnim danom. Vi već par godina niste više u prilici moliti susjede za slatkiše, ali ništa vas ne sprječava da se ipak malo zabavite. Vaši kostimi su spremni u ruksacima ili aktovkama i upućujete se prema dogovorenom mjestu nalaska u blizini čikaške Petlje kako bi u konačnici završili na nekoj dobroj glasnoj zabavi. Znate kako kažu: živi svaki dan kao da ti je posljednji…

Četiri prijatelja bude se u mračnom, skučenom prostoru. Čujete ugodnu klasičnu glazbu i žamor pristojnog razgovora. Ali to je nebitno naspram činjenice da vas izjeda ono što biste samo mogli opisati kao iskonska glad.