Naricaljka Vaganskog vrha

Godina je gospodnja 1493. U rujanskoj noći nekoliko dana poslije krvavog poraza Bana Derenčina i njegove vojske na Krbavskom polju, četvero preživjelih stjegonoša u službi poginulog Ivana Frankopana očajnički juri prema gordim obroncima Velebita. Dok bježe od odreda akindžija što u nesmiljenoj potjeri prate njihov trag, čuju odjeke kopita kako ih sustižu u tami magle. Turci ne odustaju jer stjegonoše vode sa sobom dragocjenu pratnju - malodobnu nasljednicu njihovog mrtvog gospodara. Stijene podno planine sve su bliže, a s njima i sigurnost zaklona. Zadihani, došljaci ne čute upozorenje što im hladan vjetar zavija sa planine iznad njih: Po čarima drevnim i po vilinskoj fijeri, vamo prebiva više no samo ljudi, živež i divlje zvijeri.