Gdje svatko zna tvoje ime

Godina je 1923. Grad Applegrove uživa u toplom proljetnom danu, iznenađujuće ugodnom nakon snježne veljače. Optimizam je u zraku, a nasmješeni prolaznici izgovaraju Vaše ime i pozdravljaju Vas u prolazu. Inače niste toliko nepristojni, ali sve ih ignorirate. Dok Vas osjećaj panike steže u grudima, krećete se kroz gradić napola nesvjesni, kao kroz kakvu noćnu moru. Vama s lijeva nalazite vrata zalogajnice, a kroz staklo ugledate prazno mjesto u kutu. Ulazite. Možda tamo možete naći trenutak mira i normalnosti. No, kad zaposlenik lokala ni minutu kasnije spontano dolazi do Vas s osmjehom, veselim pozdravom, i tanjurom Vaše omiljene hrane, ne možete spriječiti jecaj koji Vam bježi iz grla.

Svako lice koje ste danas sreli osmjehnulo Vam se, svaka Vas osoba pozdravila imenom i priupitala o detaljima Vašeg života koje mogu znati samo nakon godina suživota. Vi ne znate tko je itko od ovih ljudi. Ovo nije Vaš grad. Ovo nije Vaše vrijeme - nećete biti rođeni još skoro 80 godina. Ovo ne može biti Vaš život. Sve se okrenulo naglavačke od prošle noći. Duboko u sebi znate da niste ludi, ali ne možete si pomoći da se ne zapitate. Nikad niste ni sanjali da će ovakvo prihvaćanje i voljenost biti najjeziviji osjećaji koje ste ikad osjetili.